Tamne mrlje različitih oblika, poznatije i kao hiperpigmentacije, najčešće se javljaju na licu, vratu, dekolteu i rukama, a osim u oblicima, variraju i u boji. Primjećujemo ih kao plitke i nepravilne mrlje, tamnije od ostatka kože koja ih okružuje, a uzrok njihovog nastanka je prekomjerna proizvodnja melanina u pojedinim dijelovima kože.

Riječ je o jednom od najtvrdokornijih estetskih problema s kojim se prije ili kasnije susretne većina žena, a jednom kad se pojave, uklanjanje nije uvijek jednostavno. O ovom problemu razgovarali smo s dr. Delalle, spec. dermatovenerologije, koja nam je otkrila kako ih se najefikasnije riješiti i na što obratiti pažnju želimo li na njih djelovati preventivno.

Dokazani utjecaji na nastanak hiperpigmentacija

Zašto se hiperpigmentacije javljaju tek u kasnim 20-ima ili 30-ima, a ne primjerice s 15 ili 18 godina?

Izreka koju dermatolozi često spominju je – koža pamti, a činjenica da su UV zrake jedan od najvažnijih uzročnika u nastanku svih vrsta hiperpigmentacija, daje nam veći dio odgovora na ovo pitanje.

Dugotrajno izlaganje suncu od najranijeg djetinjstva slabi mehanizme obrane kože tijekom godina, pri čemu se posljedice vide tek kasnije.  Osim toga, važnu ulogu u nastanku hiperpigmentacija imaju spolni hormoni, prvenstveno estrogeni, koji dokazano utječu na starenje kože, nastanak pigmentacija i produkciju sebuma. Još uvijek postoje brojne kontradiktornosti, jer je poznato da i trudnice i žene na kontracepcijskoj hormonalnoj terapiji razvijaju sklonost ka melazmi i ostalim hiperpigmentacijama, a prekursor androgena, DHEA, reducira pigmentacije.

Iz navedenog, neupitan je utjecaj spolnih hormona na razvoj pigmentacija, ali su točni mehanizmi još nepoznati. Vratimo se na pitanje – s obzirom na to da je većina hormonalnih poremećaja vezana za srednju dob, u kombinaciji s dugogodišnjim izlaganjem suncu, logično je da će se i prve hiperpigmentacije javiti kasnije. Ipak, nije isključen njihov nastanak niti u pubertetu, što opet ovisi o tipu kože, aknama, izlaganju suncu, policističnim jajnicima, a potrebno je spomenuti i hormone štitnjače koji mogu utjecati na nastanak poremećaja pigmentacije, kao i prisutnost proširenih krvnih žila, no to su pojave vidljive u starijoj životnoj dobi.

Neke su studije spominjale i utjecaj kortizola, koji se luči u stresnim situacijama, a senzibilizira kožu i potiče upalne procese.

Je li istina da nanošenje parfema zaista uzrokuje hiperpigmentacije ispod uha i na dekolteu? Ako da, kako dolazi do toga?

Nanošenjem fotosenzitivne supstance, bilo da je riječ o parfemu, serumu, eliksiru ili kremi, pod utjecajem UV zraka mogu nastati fototoksične ili fotoalergijske reakcije. Češće je riječ o fototoksičnim reakcijama koje nastaju kada UV zrake aktiviraju fotosenzitivni pripravak, što uzrokuje oštećenje na koži.

Prvo se osjeti peckanje, zatim slijedi crvenilo, a nakon smirivanja reakcije moguća je pojava hiperpigmentacija na zahvaćenom području – najčešće su to vrat, iza uha i ispod pazuha. S druge strane, na vratu se u srednjim godinama često javlja i interfolikularna eritroza, nastala kumulativnim djelovanjem UV zraka, koju karakterizira uporno crvenilo kože vrata, a kao posljedica izlaganja suncu, javljaju se i hiperpigmentacije.

Melazma i staračke pjege – tko je najpodložniji?

Zašto se na nekim mjestima hiperpigmentacije javljaju ljeti, zimi nestaju, a sljedeće se godine ponovo vraćaju unatoč nanošenju zaštitnog faktora?

U slučaju ponavljanja hiperpigmentacije svake godine na istom mjestu, najčešće je riječ o melazmi, jer hiperpigmentacije nastale zbog drugih uzroka ne nestaju uvijek na istom mjestu. Iako se nekada smatralo da je problem isključivo u hormonalnom disbalansu, danas znamo da melazma nastaje i kod osoba bez hormonalnih poremećaja, a faktori poput genetske predispozicije, godina i izlaganja UV zrakama preuzimaju glavnu krivnju.

Melazma nastaje na suncu izloženim dijelovima kože i pogoršava se s prvim zrakama sunca, a pod mikroskopom je vidljivo da koža zahvaćena ovim problemom pokazuje znakove fotooštećenja, uključujući i solarnu elastozu, oštećenje kolagenskih vlakana.

Upalni procesi pogoršavaju se pod djelovanjem UV zraka, a citokini i peptidi poput MSH potiču melanogenezu – posljedica je hiperprodukcija pigmenta. Na drugom dijelu tijela takva su oštećenja znatno manja ili potpuno izostanu, a upravo se zato melazme uvijek javljaju na istom mjestu.

O „staračkim pjegama“ slušamo od mladih dana, no što kada se pojave? Kako se hiperpigmentacije na rukama javljaju i imaju li veze s godinama?

Kada govorimo o staračkim pjegama, tada uglavnom mislimo na hiperpigmentirane, oštro ograničene makule na dorzumima šaka, na licu te drugim, suncu izloženim dijelovima kože. Javljaju se i kod mlađih osoba, a riječ je o benignim tvorbama nastalim zbog dugotrajne, kronične izloženosti suncu te njegovog mutagenog djelovanja.

Upravo iz tog razloga često možemo kod vozača vidjeti lentigines promjene samo na lijevoj strani lica i ruke, što potvrđuje povezanost s izlaganjem suncu. Ovim pojavama sklonije su osobe svjetlije puti, a kod njih je i rizik za nastajanje spinocelularnog i bazocelularnog karcinoma povećan.

Kakva koža je sklonija hiperpigmentaciji?

Kao što sam već ranije napomenula, sve ovisi o kakvim hiperpigmentacijama govorimo. Melazmi su skloniji tamnoputi i žene, lentigines promjenama će biti skloniji oni svijetle puti koji češće izgore na suncu, a gotovo nikada ne potamne, dok je koža sklona aknama pod većim rizikom za razvoj hiperpigmentacija, kao i koža osoba starijih od 50 godina.

Uzmimo Vas za primjer – unatoč lijepoj preplanuloj puti, na vašem licu nema hiperpigmentacija, dok se kod većine žena jave neovisno o korištenju zaštitnog faktora. Kako je to moguće?

Najveću ulogu pripisala bih genetskoj predispoziciji. Svi su moji preci tamnoputi, a takva je i moja kćer – nikada ne izgorimo, niti se ljuštimo. Prije svakog izlaska na sunce prvo stavim RoC zaštitni faktor 50+, koji djeluje i protiv tamnih mrlja, a najčešće nosim i šešir. Iako to nisam radila u djetinjstvu, genetika mi je omogućila dobru prirodnu zaštitu od sunca. Sve navedeno ne znači da hiperpigmentacije ne bi nastale da je koža pretrpjela kronična oštećenja zbog dugogodišnjeg izlaganja suncu, no na sreću, to nisam dopustila.

Kada i kako započeti s prevencijom?

Orijentirajmo se na iduću godinu. Što je s prevencijom, kako spriječiti ponovnu pojavu hiperpigmentacija?

Nažalost, niti jedna metoda, pa niti najskuplje kreme ne mogu u potpunosti garantirati da ćemo uspjeti spriječiti nastanak hiperpigmentacija s prvim zrakama sunca. Prije svega, važna je strpljivost, ustrajnost i veliki oprez, što podrazumijeva svakodnevno nanošenje kvalitetnog SPF-a, bez obzira na sunce, kao i nošenje zaštitne odjeće i izbjegavanje iritirajućih sredstava za njegu.

Osim toga, možemo napraviti plan njegovanja i liječenja kože tijekom cijele godine, kako bi bila što zdravija i otpornija. Tijekom liječenja potrebno je biti oprezan s korištenjem hidrokinona, tretinoina i kortikosteroida, koji su ujedno i najbolji saveznici u uklanjanju hiperpigmentacija, no čine kožu još senzibilnijom na UV zračenje. Prevenciju je potrebno započeti još u zimskim mjesecima – prvih 6 mjeseci, bez sunca, savjetuje se započeti nanošenje kombinacije fluocinolon acetonida, hidrokinona i tretinoina, i to prvi mjesec 3 puta tjedno, drugi mjesec 2 puta tjedno, a preostala 4 mjeseca jednom tjedno.

Što je s korištenjem suplemenata, pomažu li oni kod ove pojave?

Suplementi su i inače izuzetno važni za zdravlje, a tako i za zdravlje kože. Na tržištu postoje već kombinirani pripravci, ali ih je bolje uzimati pojedinačno i u višim dozama, posebice vitamine C, E i A, kao i glutation, koji dokazano utječu na jačanje obrambenih mehanizama od vanjskih utjecaja.

Piknogenol je također snažni antioksidans koji štiti kožu od UV zračenja, a osim antioksidansa, važna je i nadomjesna terapija cinka i vitamina B12, koji su često deficijentni kod osoba sklonim hiperpigmentacijama. Postoje i prirodni preparati koji reguliraju razinu estrogena, koja je važan triger kod melazme. Suplementi bi, dakle, trebali biti neizostavni dio liječenja osoba sklonih hiperpigmentacijama.

Najpouzdanija kombinacija preparata i tretmana za uporne hiperpigmentacije

Po Vašem mišljenju, koji je najbolji preparat za rješavanje hiperpigmentacije od sunca na licu, koji za područje dekoltea, a koji pak za one na rukama?

Najbolji su preparati oni koji kombiniraju pristup iznutra i izvana. Zlatni standard je hidrokinon, flucinolon acetonid i tretinoin, ali tu su i kojična i azelaična kiselina, arbutin i vitaminski serumi. Na koji način kombinirati sastojke i koji protokol slijediti, ovisi prvenstveno o samom liječniku, a potrebno je paziti i na doziranje, dinamiku korištenja kroz vrijeme, kao i na moguće nuspojave. Topikalne proizvode najbolje je kombinirati s neinvazivnim metodama poput lasera, abrazije, kemijskog pilinga, Skinboostera i mezoterapije.

Naposljetku, koliko je tretmana u Poliklinici Dermalife potrebno za određene postupke kako bi se hiperpigmentacije popravile?

Kad je broj tretmana u pitanju, teško je dati jedinstven odgovor, jer uvijek postoji individualan pristup prema svakom pacijentu. Savjetuje se četiri postupka mjesečno, dopunjena s dobro osmišljenom kućnom njegom. U Poliklinici Dermalife najvažnijom smatram susretljivost pacijenta i ustrajnost, kao i kompletno promišljanje o svim aspektima koji su do problema i doveli, kako bi određena terapija uz suplementaciju postala stil života, a ne samo liječenje.